• 0
 ≫ 

„Živećemo ili u svetu Matriksa ili Zvezdanih staza”: Šta mislite o ovom predlogu Janisa Varufakisa?

 ≫ 

Najčuveniji grčki i svetski ministar finansija, koji je tokom prve polovine 2015. godine postao globalna zvezda među pripadnicima pravde gladnog čovečanstva, samo pola godine nakon što je smenjen sa funkcije održao je interesantno predavanje

  • 0
Yanis Varoufakis, Janis Varufakis

Foto: Profimedia/Alamy

Janis Varufakis je tokom prve polovine 2015. godine — dok je služio grčkom narodu kao ministar finansija u prvoj Sirizinoj vladi na čijem je čelu bio Aleksis Ciprasverovatno bio najpopularniji čovek na svetu. Njegov otpor evropskim poveriocima i vladarima, kako onima ispred tako i onima iza paravana, onima koji su u senci i koje ne vidimo ali znamo da postoje, postao je legendaran i na kraju ga je koštao posla.

Pola godine nakon što je „popio” otkaz od strane sopstvenog prijatelja Ciprasa, koji je odustao od dogovorene platforme spasavanje grčke ekonomije i države, i pokleknuo pred pretnjama pre svega Nemačke, Varufakis je održao zanimljivo predanje u okviru „TED talks-a”, medijske organizacije koja širom sveta organizuje stručnja predavanja koja potom besplatno distribuira putem interneta.

U ovom predavanju — koje nikada nije u svetskoj javnosti dobilo pažnju koju je verovatno zaslužilo — Varufakis je izneo svoje viđenje problema u kojem se svet nalazi, kao i sopstvenu viziju budućnosti koja bi mogla biti ostvarena ako se ljudi „opasulje”, ali i užasne alternative ako do toga ne bude došlo.

Evro znak, Evropska Unija

Foto: Tanjug/AP

Po njemu, ljudi na Zapadu demokratiju ne doživljavaju kao „nežni cvet” što ona jeste, već kao komad nameštaja koji je jednostavno tu i ne može biti uklonjen.

Pored toga, smatra se i da kapitalizam neizbežno stvara demokratiju, što po njemu nikako nije slučaj, a kao dokaz navodi primer Singapura (kojim je tri decenije vladao Li Guangjao) i Kine (kojom vlada Komunistička partija): dakle, moguće je imati bujajući kapitalizam i spektakularni privredni rast, dok politika ostaje „oslobođena” od demokratije.

Šta više, smatra Janis, demokratija propada čak i u Evropi: dok je predstavljao svoju zemlju u Briselu, rečeno mu je da demokratski proces i izbori u Grčkoj ne smeju stati na put ekonomskoj politici koja je trebalo da bude implementirana u toj zemlji. Drugim rečima, „demokratija će biti zabranjena ako ikada zapreti da nešto promeni”.

No, svetu je neophodna demokratija, pričao je on, jer će bez nje naša društva biti rđava, naša budućnost mračna, a nove tehnologije neiskorišćene. Kao srž ekonomskog problema, Varufakis je video postojanje paradoksa koji naziva „Paradoks dvostrukog vrha” (eng. Twin Peaks Paradox; ovo je, naravno, jako teško smisleno prevesti).

janis varufakis

Janis Varufakis / Foto: Printskrin/YouTube/TED

Jedan „vrh” je ogroman državni dug koji baca dugačku senku na sve zemlje na svetu, od najbogatijih do najsiromašnijih.

Drugi je ogromna količina novca koja stoji neiskorišćena jer se investitori, posednici tih para, plaše da ih stave u cirkulaciju i tako ih uključe u proizvodnju koja bi povećala prihode, snizila količinu duga i dovela do razvoja tehnologija koje su čovečanstvu preko potrebne, poput obnovljivih izvora energije i održive energije.

Rezultat toga su stagnirajuće plate, velika nezaposlenost među mladima, niska potražnja robe koja opet dovodi do pesimizma investitora koji, plašeći se niske potražnje, istu stvaraju čuvajući novac. Po njemu, to je isto kao što Edipov otac, u pokušaju da spreči da se ispuni proročanstvo po kome će ga sin ubiti, nesvesno stvara sve uslove koji su na kraju doveli do obistinjavanja proročanstva.

Varufakis veruje da odgovor na ove probleme leži u demokratiji koja će ponovo uključiti siromašne radničke slojeve kao što je to činila u drevnoj Atini (on smatra da je pogrešno odbacivati iskustvo atinske demokratije samo zbog društvenih grupa koje su bile isključene iz procesa odlučivanja: žena, robova i doseljenika).

Atina, Parthenon, Partenon, Acropolis, Akropolj, Atina Grčka

Pogled na Akropolj u Atini. Foto: Tanjug/AP

Naša demokratija, kaže on, nema svoj koren u atinskoj demokratiji koja se temeljila na pravima slobodnih ljudi bez gospodara, već na nasleđu srednjevekovnih i novovekovnih privilegija više, gospodarske klase, prinuđene da prava i privilegije proširi na sve, ali ne pre nego što su se za to stekli uslovi: liberalna demokratija se pojavila tek s industrijskom revolucijom kojom je postalo moguće razdvojiti političku od privredne sfere, nakon čega je demokratija ostala u domenu politike dok je privreda nastavila da postoji kao zona bez demokratije.

U našim današnjim demokratijama, kaže Janis, privredna sfera je pojela i kolonizovala političku, i oduzela joj svu moć. Političar danas može da bude na vlasti, a da nema nikakvu moć. To je ono što u suštini svi znamo i osećamo. Kao što znamo da u kompanijama ne postoji demokratsko odlučivanje, menadžment je nametnut ljudima koji rade i oni nemaju ulogu u procesu donošenja odluka; drugim rečima, ne postoji demokratija u privredi.

Međutim, on kaže da ovakvim stanjem stvari privredna sfera samu sebe jede i uništava jer stepen raslojavanja satire društvo i dovodi u krajnjoj liniji do svega onoga što sputava privredni rast (ako ljudi nemaju novca da kupuju robu, nema novca ni onaj koji je proizvodi).

Dakle, rešenje je u tome da se ujedine politička i ekonomska sfera, a to je bolje izvesti uz pomoć demosa koji bi vladao tom objedinjenom sferom, nego da se svet odmetne u hiperautokratiju koja neprestano nadzire svako ljudsko biće i koja bi dovela do toga da „Matriks” izgleda kao dokumentarac.

Futurizam, futuristički grad, budućnost sveta, Apokalipsa, svetski rat, kraj sveta

Foto-Ilustracija: Pixabay

Prema tome, kaže on, nije pitanje da li će kapitalizam preživeti tehnološki razvoj već da li će se razviti u nešto što liči na svet „Matriksa”, ili na društvo koje znamo iz „Zvezdanih staza”, gde mašine služe ljudima koji su posvećeni istraživanju svemira i imaju vremena da vode beskrajne rasprave o suštini života na nekoj visokotehnološkoj Agori.

Ovo nije originalna zamisao, dodaje Janis, marksisti o tome pričaju više od stotinu godina. Ali, da se ne bi ponovile brutalnosti proleterijata i užasni zločini siromašnih radnika, da bi politika i ekonomija ostale ujedinjene, da ne bi ponovo došlo do sloma narodne demokratije, treba eliminisati siromašne radnike. Naravno, on ne priča o masovnim likvidacijama radnika već o eliminaciji siromaštva na jedan vrlo specifičan način.

Naime, on kaže:

Zamislite tržište kapitala gde kapital zarađujete dok radite, kapital vas prati od jednog posla do drugog, od jedne kompanije do druge (drugim rečima: čovek je na neki način kapital; prim. nov.), a kompanija u kojoj u datom trenutku radite se nalazi u vlasništvu onih ljudi koji su u datom trenutku u njoj zaposleni.

Tako sav prihod dolazi od kapitala, od profita, i čitav koncept rada za platu postaje stvar prošlosti. Nema više separacije između onih koji poseduju kompaniju ali u njoj ne rade, i onih koji rade u kompaniji ali je ne poseduju. Nema više sukoba između kapitala i rada. Nema više velikog jaza između ulaganja i štednje. Nema više ’dvostrukih vrhova’”.

Prvi maj, protest, demonstracije, Nemačka, Berlin

Neredi tokom prvomajskog protesta nemačkih radnika u Berlinu uobičajena su stvar. Foto: Tanjug/AP Markus Schreiber

Varufakis zatim nastavlja da priča o mogućnosti uspostavljanja globalne digitalne valute (predlaže da se zove „kosmos”) prema kojoj se ravnaju sve nacionalne valute na tržišni način, kojom se obavlja međunarodna trgovina, te potom o mogućnosti da se sve nacije obavežu da će svoj trgovinski suficit uplaćivati u poseban fond koji bi bio korišćen za ulaganje u zelene tehnologije, posebno u delovima sveta gde su ulaganja mala.

Varufakis kaže da ni to nije originalna ideja, te da je to Džon Mejnard Kejns predložio još 1944. godine, ali da to tada nije bilo sprovodljivo zbog toga što ondašnji stepen razvoja tehnologije nije to omogućavao. Sada je to moguće.

Takođe, robotizacija i automatizacija koje su neminovne u industriji, ako ne bude došlo do demokratskog objedinjavanja političke i ekonomske sfere, nužno će dovesti do daljeg rasta onih „dvostrukih vrhova” i produbljivanja društvenog konflikta.

Svet koji vam opisujem simultano je libertarijanski jer prioritizuje i ovlašćuje pojedinca, marksistički jer ukida podelu između kapitala i rada, i kejnsijanski. Ali, iznad svega, to je svet u kojem bismo mogli da zamislimo autentičnu demokratiju”, kaže on.

Pogledajte celo pomenuto predavanja Janisa Varufakisa:

(P. L.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>