"Made in Italy" pod lupom: Ova oznaka NE ZNAČI uvek ono što mislite!

   
Čitanje: oko 2 min.
  • 0

Oznaka "Made in Italy" (Napravljeno u Italiji) je decenijama sinonim za kvalitet, tradiciju i prestiž. Odeća i obuća kupljena u Italiji uvek je imala posebnu vrednost i često je čuvana za specijane prilike.

Međutim, malo ko izvan industrijskih i carinskih krugova zna da pravila o zemlji porekla nisu uvek toliko stroga koliko potrošači očekuju.

U praksi, pod određenim uslovima, uvezeni proizvod može dobiti etiketu Made in Italy čak i ako je većina njegovih komponenti proizvedena u drugoj zemlji.

Pravilo poslednje značajne obrade

U Evropskoj uniji, pa tako i u Italiji, poreklo proizvoda određuje se prema takozvanom pravilu poslednje značajne obrade (substantial transformation rule). To znači da se zemlja porekla definiše onom zemljom u kojoj je proizvod poslednji put prošao značajnu preradu koja je promenila njegove osnovne karakteristike, namenu ili carinsku klasifikaciju.

Made in italy, etiketa Foto: Shutterstock

Drugim rečima, ako se komponente uvezu iz Kine, Indije ili Turske, a u Italiji se od njih napravi odnosno sklopi finalni proizvod, on može nositi oznaku "Made in Italy", pod uslovom da se preradom zaista dobija novi proizvod sa drugačijim svojstvima

Koliko obrade je dovoljno?

Količina obrade potrebna da bi proizvod "promenio državljanstvo" zavisi od carinskih propisa za određenu kategoriju robe.

Kod tekstila, na primer, krojenje i šivenje odeće iz uvozne tkanine smatra se dovoljnom preradom.

Kada je u pitanju hrane pravila su strožija - prosto prepakivanje u Italiji uglavnom ne daje pravo na oznaku "Made in Italy".

Često se koristi i kriterijum dodate vrednosti: ako najmanje 45–50 odsto vrednosti proizvoda nastane u Italiji, on može nositi ovu oznaku.

Siva zona i zloupotrebe

Iako pravila postoje, u praksi se dešava da proizvođači koriste "sive zone" zakona.

šivenje, tekstil Foto: shutterstock.com

Na primer, gotovi proizvodi iz Azije mogu biti samo delimično dorađeni u Italiji, dodaju im se ukrasni elementi, menjaju dugmad ili ušivaju rajsfešlusi i zatim se konačni proizvod prodaje kao "Made in Italy".

Ovo je posebno izraženo u industrijama poput mode, obuće, nameštaja i prehrane, gde brend „italijanskog porekla“ ima ogromnu tržišnu vrednost. Takva praksa može dovesti do zavaravanja potrošača, ali je formalno legalna ukoliko prerada ispunjava minimalne uslove koje propisuje EU carinski kodeks.

Made in Italy ne znači uvek da je ceo proizvod nastao u Italiji od domaćih materijala. Po evropskim pravilima, dovoljno je da poslednja značajna obrada bude izvršena u toj zemlji. To otvara prostor za legalne, ali ponekad i kontroverzne prakse koje potrošače mogu navesti da veruju da kupuju potpuno italijanski proizvod, iako to nije slučaj.

(Telegraf Biznis)

Video: Ekipa Telegrafa obišla je jednu od glavnih pijaca u Atini

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>