Sankcije NIS-u - šta Srbiju TAČNO čeka: Profesor ekonomije detaljno analizira sve scenarije za Telegraf
Kada se spomenu „sankcije“, to kod većine ljudi u Srbiji odmah prizove sećanje na devedesete, prazne rafove, restrikcije struje i gorivo koje se sipalo u flašama od kisele vode. Danas živimo u globalno povezanom svetu, ali strah od nestašica i naglih poskupljenja je i dalje vrlo realan. Sankcije NIS-u predstavljaju možda i najvažniji ekonomski prelomni trenutak ove godine za Srbiju, jer direktno pogađaju energetski krvotok zemlje i standard građana, piše prof. dr Srećko Bačevac u autorskom tekstu za Telegraf.rs.
NIS kao stub sistema
NIS je mnogo više od obične kompanije. On prerađuje sirovu naftu, snabdeva pumpe, pokreće transport, omogućava poljoprivredne radove i industrijsku proizvodnju. Uz to, NIS doprinosi sa oko 10–12% ukupnih prihoda državnog budžeta (2023). Preliminarni podaci za 2024. ukazuju na pad prihoda i profita kompanije, pa se očekuje da će relativni doprinos budžetu biti nešto manji, iako će NIS i dalje ostati među najvećim pojedinačnim izvorima javnih prihoda. Dakle, kada govorimo o sankcijama, govorimo o udaru na sistemski stub,i energetski i fiskalni.
Da li će goriva biti?
Kratkoročno, siguran sam da hoće. NIS i država raspolažu operativnim zalihama dovoljnim za oko mesec do dva normalne potrošnje, što daje važan prostor za prilagođavanje. Pumpe će raditi, ali cena će se menjati. Ako danas litar benzina košta 200 dinara, rast od 10–20% u kratkom roku nije nerealan.
Za domaćinstvo koje mesečno troši 50 litara to znači oko 1.000 dinara dodatnog troška. A skuplje gorivo ne znači samo skuplji rezervoar: sve što putuje kamionom , hleb, građevinski materijal, zimnica , postaće skuplje.
Efekat domina u privredi
Sankcije deluju kao kamen bačen u vodu, talasi se šire svuda. Kada gorivo poskupi, poskupljuje transport; kada transport poskupi, poskupljuju namirnice, proizvodi i usluge. Makroekonomske analize pokazuju da rast cene goriva od 10% može umanjiti rast BDP-a za oko 0,1–0,3 procentna poena. U malim uvoznim ekonomijama, efekat je često bliže gornjoj granici u kratkom roku.
Energetika i nova ekonomija
Vredi podsetiti da energija danas nije samo pitanje goriva za automobile. Razvoj veštačke inteligencije i data-centara drastično povećava potrošnju električne energije. Prema procenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna potrošnja data-centara može do 2026. premašiti 1.000 TWh, što je približno današnjoj potrošnji Japana. Pojedinačni veliki centri već sada troše koliko i desetine hiljada domaćinstava.
Za zemlju poput Srbije, koja već kuburi sa energetskim bilansom i zavisi od uvoza, to znači da energetska politika mora da se planira mnogo šire nego samo kroz naftu i gas.Digitalna transformacija i širenje AI servisa samo će povećati pritisak na domaći energetski sistem.To jasno pokazuje da će energetska stabilnost u narednim decenijama biti jednako važna kao i politička stabilnost.
Mogući odgovori
Državna zaštitna mreža, država može privremeno da ublaži udar subvencijama i garantovanjem likvidnosti. To je kao kad stavljate flaster na ranu, zaustavlja krvarenje, ali ne leči uzrok.
Diversifikacija, obezbeđivanje alternativnih dobavljača i kanala snabdevanja. Kao vozač koji naiđe na zatvoren autoput, Srbija mora da pronađe obilaznicu. Ona je duža i skuplja, ali ipak vodi do cilja.
Strukturne promene, ulaganje u obnovljive izvore, veću efikasnost i smanjenje zavisnosti od spoljašnjih šokova. To je poput odluke da ne krpite stari krov koji stalno prokišnjava, već da konačno sagradite novi, čvrst i dugotrajan.
Zaključak
Sankcije NIS-u nisu smak sveta, ali jesu ozbiljan test. Građani neće videti prazne pumpe, ali će videti praznije novčanike. Privreda neće stati, ali će raditi skuplje i teže.
Možda je ovo svojevrsno ekonomsko podsećanje na 1948. godinu, trenutak kada je zemlja morala da napravi nagli zaokret i pronađe sopstveni put razvoja. Danas, pred izazovom sankcija, Srbija je u veoma sličnoj situaciji: mora da bira između kratkoročnog gašenja požara i dugoročnih, strateških promena. Znamo da što duže odlažemo teške odluke, one rastu i pretvaraju se u čudovišta. Zato je važno reagovati brzo, odlučno i strateški.
Kako bi stari ekonomisti rekli, kriza je najskuplji, ali i najpametniji profesor. Ako nas istorija uči nečemu, to je da srpsko društvo i privreda uvek pronađu način da izdrže i krenu napred. Upravo ta otpornost može biti naš najveći kapital u danima koji dolaze.
Naravno, pored otpornosti, biće nam potrebno i znanje , jer ko ne zna kuda je krenuo, jedno je izvesno: nigde neće stići.
(Telegraf Biznis)