Filozof je ovo predvideo pre skoro 100 godina: Zašto društvo tone kada prosečnost postane nova norma?
Još davne 1930. godine, španski filozof Hoze Ortega i Gaset objavio je knjigu „Pobuna masa“, delo koje se i danas smatra jednim od najpronicljivijih objašnjenja promena u modernom društvu. Iako je nastala pre gotovo jednog veka, mnogi ekonomisti, sociolozi i analitičari smatraju da njene ideje danas zvuče aktuelnije nego ikada.
Ortega nije kritikovao siromašne niti radničku klasu. Njegova pažnja bila je usmerena na ono što je nazvao „čovekom mase“ - pojedincem koji nije određen visinom prihoda ili društvenim statusom, već načinom razmišljanja. Reč je o osobi koja je potpuno zadovoljna sopstvenim znanjem i sposobnostima, ne oseća potrebu da se usavršava, ali istovremeno očekuje da njegovi stavovi imaju istu težinu kao mišljenje stručnjaka ili ljudi sa dugogodišnjim iskustvom.
Iz ugla ekonomije, ova ideja ima mnogo šire posledice nego što se na prvi pogled čini. Savremene privrede počivaju na znanju, inovacijama i stručnosti. Međutim, kada društvo počne da potcenjuje kompetencije i kada prosečnost postane prihvatljiv standard za donošenje važnih odluka, slabi sposobnost kompanija, institucija i čitavih ekonomija da napreduju.
Ortega je smatrao da je upravo uspeh modernog društva stvorio ovakav tip čoveka. Viši životni standard, masovno obrazovanje i demokratske institucije omogućili su milionima ljudi veći komfor i veća prava nego ikada ranije. Međutim, upozoravao je da taj napredak nije uvek bio praćen većom odgovornošću, samokritičnošću i spremnošću da se uči od onih koji poseduju više znanja i iskustva.
Po njegovom mišljenju, problem nastaje kada ljudi više ne poštuju autoritet stručnosti, već zahtevaju da se svi kriterijumi spuste na nivo proseka. Tada se uspeh i izvrsnost više ne doživljavaju kao vrednosti kojima treba težiti, već kao nešto što izaziva sumnju ili čak otpor.
U ekonomiji takav način razmišljanja može imati ozbiljne posledice. Kompanije koje zanemaruju stručnost teško stvaraju inovacije, produktivnost opada, a konkurentnost slabi. Institucije koje više ne nagrađuju znanje i odgovornost postaju manje efikasne, dok tržište rada gubi motivaciju da ulaže u obrazovanje i razvoj veština.
Savremeni ekonomisti često ukazuju da upravo ljudski kapital predstavlja najvredniji resurs svake razvijene zemlje. Države koje ulažu u obrazovanje, istraživanje i razvoj stvaraju dugoročno održiv rast, dok društva koja potiskuju stručnost i izvrsnost najčešće zaostaju u globalnoj konkurenciji.
Ortega i Gaset je upozoravao da civilizacija ne može dugo opstati ako njeni ključni akteri izgube poštovanje prema vrednostima koje su omogućile njen razvoj. Kada prosečnost postane cilj, a ne polazna tačka za napredak, dolazi do slabljenja institucija, pada kvaliteta upravljanja i usporavanja ekonomskog razvoja.
Zbog toga se „Pobuna masa“ i danas često navodi kao delo koje nije samo filozofska analiza društva, već i upozorenje da dugoročni prosperitet nije moguć bez poštovanja znanja, odgovornosti i visokih standarda. Gotovo sto godina nakon objavljivanja knjige, pitanje koje je Ortega postavio ostaje jednako aktuelno: šta se dešava sa ekonomijom i društvom kada prosečnost prestane da bude izazov koji treba prevazići i postane ideal kojem svi teže?
(Telegraf Biznis)