TOP 5 najmoćnijih kompanija SFRJ: Od giganata za ponos, do propasti koja je zatresla region

   
Čitanje: oko 2 min.
  • 15

U socijalističkoj Jugoslaviji postojale su kompanije koje su ne samo zapošljavale desetine hiljada ljudi, već su i izvoznim projektima donosile značajne devizne prihode. Pogledajmo pet najvećih industrijskih giganata, šta su proizvodili, koliko su ljudi zapošljavali i zašto su nestali s tržišta.

1. Jugoslavenska brodogradilišta - kraljevi brodogradnje

Brodogradilišta u Splitu, Rijeci i Puli bila su simbol industrijskog potencijala Jugoslavije. Proizvodili su putničke, teretne i specijalne brodove, koji su se izvozili u SAD, Zapadnu Evropu i Bliski istok. Sa 20.000–30.000 zaposlenih u pojedinim brodogradilištima, posedovali su dokove, montažne i strojarske pogone. Propast je došla zbog visokih troškova proizvodnje, zastarelih tehnologija i konkurencije iz Azije tokom 80-ih i 90-ih.

2. Rade Končar - elektro i energetski gigant

Zagrebačka kompanija Rade Končar proizvodila je električne uređaje, transformatorе, industrijsku opremu i električne mašine. Sa 10.000-15.000 zaposlenih, imala je fabrike, istraživačke centre i široku distributivnu mrežu. Njihovi proizvodi izvozeni su u Istočnu i Zapadnu Evropu, Bliski istok i Sovjetski Savez. Propast je nastupila zbog zastarele tehnologije, otvorenog tržišta 1990-ih i privatizacije koja nije uspela da zadrži prethodni domet.

3. Energoinvest - energetski i inženjerski lider

Sarajevski gigant Energoinvest bio je ključni izvozni partner u Africi, Bliskom istoku i Sovjetskom Savezu, pružajući električne instalacije i infrastrukturne projekte. Sa 20.000–25.000 zaposlenih, kompanija je imala projektne kancelarije, montažu i proizvodnju opreme. Rat 1992–1995. razorili su proizvodne pogone i tržišta, što je dovelo do dezintegracije u manje firme.

4. IMT - snaga poljoprivrede

Industrija mašina i traktora (IMT) iz Beograda proizvodila je traktore, poljoprivredne mašine i industrijsku opremu. Sa 10.000-15.000 zaposlenih, posedovala je fabrike za montažu, delove i istraživačke laboratorije. Propast je nastupila zbog zastarele proizvodnje, neefikasnog upravljanja i neuspešne privatizacije u 2000-ima.

5. Prvomajska – tekstilna legenda

Zagrebačka Prvomajska proizvodila je konfekciju, odeću i uniforme, izvozeći ih u Zapadnu Evropu i SAD tokom 70-ih i 80-ih. Sa 15.000-20.000 zaposlenih, imala je fabrike, dizajn studije i prodajne salone. Nakon 1990-ih, otvaranje tržišta i jeftinija azijska konkurencija doveli su do privatizacije i smanjenja tržišnog udela.

Ove kompanije su bile stubovi jugoslovenske ekonomije, zapošljavale desetine hiljada ljudi i donosile značajne devize kroz izvoz. Njihova propast povezana je sa zastarelim tehnologijama, otvorenim tržištem, privatizacijom i ratovima, ali njihov uticaj na industrijski razvoj Jugoslavije ostaje neizbrisiv.

(Telegraf Biznis)

Video: Šetnja kroz Marinu Dorćol sa VR naočarima

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Ko zna zna

    20. avgust 2025 | 07:46

    Propale su zbog pljačke, uglavnom rukovodećeg kadra tih firmi! Otimao je ko je šta stigao!

  • Hmmmm

    19. avgust 2025 | 00:08

    Sve srpske firme kako vidim, ili? Sve Beograd gurao proizvodnju u srpske gradove. E moji Srbi, slepi pored očiju, gluvi pored...

  • petar

    29. avgust 2025 | 01:16

    Propale su jer nije bilo interesa i jer su neki hteli lake pare. Npr. EI televizija je početkom dvehiljaditih prizvela kompletno svoj digitalni televizor. Došla je gospoda iz Beograda i zatvorila fabriku. Štampana kola su privatizovana u to vreme i do pre 2 godine radila ali nije ulagano u novu opremu i iako su dolazili stranci sa željom da naruče i do milion ploča za invertore našti to nisu mogli da ostvare. U svetu se laserski buše rupe i seču ploče a kod nas na mašinama iz doba SFRJ. Eto toliko. Fabrika automobila u Kragujevcu je početkom dvehiljaditih napravila električni jugo. Mogli smo još tada sa se vozimo na struju ali nije bilo interesa. Mora Mask da dođe da nam kaže kako je dobro imati električni automobil. Primera je mnogo samo je pitanje da li želimo to da vidimo. U svetu samo nekoliko fabrika proizvodi panele za televizore i monitore. Svi ostali ih samo ugrađuju i stavljaju svoje oznake. Zar to ne bi moglo i kod nas da se radi. Moglo bi ali nema interesa. Lakše je uvesti nešto iz inostranstva i na tome zaraditi nego ulagati u srpsku privredu i čekati godinama da se to povrati. I da sve mora da bude privatno. Pozdrav

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>