Osigurali Titanik, preživeli njegovu katastrofu, pa na kraju potonuli: Neverovatna priča finansijskog giganta
Jedna od najpoznatijih pomorskih tragedija u istoriji nije uspela da potopi kompaniju koja je osiguravala legendarni "Titanik". Američki osiguravajući gigant Atlantic Mutual preživeo je katastrofu iz 1912. godine, isplatio odštetu i nastavio da posluje još gotovo čitav vek. Međutim, ono što nije uspelo ledenom bregu, decenijama kasnije pošlo je za rukom nagomilanim finansijskim obavezama.
Sudbina nekada jednog od najvećih osiguravača Severne Amerike ponovo je dospela u javnost nakon najave aukcije originalne polise osiguranja "Titanika", dokumenta koji svedoči o poslovanju kompanije čiji se kraj pokazao gotovo jednako simboličnim kao i sudbina broda koji je osiguravala.
Kako navode Biznis i finansije (B&F), Atlantic Mutual osnovan je 1838. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, a već sredinom 19. veka izrastao je u najveću kompaniju za pomorsko i opšte osiguranje u Severnoj Americi.
Osiguranje isplaćeno za samo 30 dana
Među klijentima ovog osiguravajućeg giganta nalazila se i kompanija Oceanic Steam Navigation Company, u čijem je vlasništvu bio "Titanik".
Polisa koju je izdao Atlantic Mutual potpisana je 27. marta 1912. godine, svega 19 dana pre potonuća broda. Njome je čelični trup "Titanika" bio osiguran na 100.000 dolara, što bi danas odgovaralo vrednosti od približno 3,5 miliona dolara.
Posebno je zanimljivo da je dokument sadržao rukom dopisanu odredbu kojom je osiguranje prošireno i na putovanje od Belfasta do Sautemptona, uključujući probne plovidbe.
Kada je "Titanik" potonuo 15. aprila 1912. godine, odnevši oko 1.500 života, osiguravajuća kompanija suočila se sa obavezom isplate štete.
Celokupan osigurani iznos isplaćen je u roku od samo 30 dana od katastrofe.
Veruje se da je Atlantic Mutual obezbedio veće pojedinačno osiguravajuće pokriće za brod nego bilo koji drugi član konzorcijuma osiguravača.
Preživeli Titanik, ali ne i sopstvene dugove
Kompanija je nastavila poslovanje tokom narednih decenija, šireći aktivnosti na različite vrste osiguranja.
Pored pomorskog osiguranja, bavila se osiguranjem imovine, automobila, odgovornosti preduzeća i povreda na radu. Poslovala je u više američkih saveznih država, Kanadi i Velikoj Britaniji.
Atlantic Mutual imao je značajnu ulogu i u rešavanju odštetnih zahteva nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine u Njujorku.
Ipak, nekoliko godina kasnije počeli su ozbiljni finansijski problemi.
Najveći izazov predstavljala su takozvana dugoročna osiguranja, kod kojih se odštetni zahtevi mogu pojaviti godinama, pa čak i decenijama nakon zaključenja ugovora.
Posebno opterećenje postala su potraživanja povezana sa odgovornošću preduzeća, povredama na radu, izloženošću azbestu i zagađenjem životne sredine.
Troškovi budućih odšteta rasli su brže od kapitala kojim je kompanija raspolagala. Atlantic Mutual je još 2004. godine počeo da smanjuje obim poslovanja i povlači se iz pojedinih segmenata tržišta, ali ni te mere nisu bile dovoljne da zaustave finansijsko propadanje.
Finansijski minus i gubitak dozvola
Razmere problema postale su naročito vidljive 2009. godine.
Prema tadašnjim finansijskim podacima, obaveze kompanije premašivale su raspoloživi kapital za čak 25,1 milion dolara.
To je značilo da Atlantic Mutual više nije ispunjavao zakonske kapitalne uslove za obavljanje delatnosti.
Regulator u američkoj saveznoj državi Ohajo suspendovao je dozvolu kompaniji 15. marta 2010. godine, a zatim je trajno ukinuo 3. maja iste godine. Sličnu odluku doneo je i regulator u Arkanzasu, takođe zbog neispunjavanja kapitalnih zahteva.
Konačan kraj usledio je 2011. godine, kada je kompanija završila u likvidaciji.
Tako je osiguravajuća kuća koja je preživela potonuće "Titanika", brojne istorijske krize i gotovo dva veka poslovanja, na kraju poklekla pod teretom sopstvenih finansijskih obaveza.
Dokument koji je nadživeo i brod i osiguravača
Više od jednog veka nakon katastrofe, originalna polisa osiguranja "Titanika" ponovo će se naći u centru pažnje.
Dokument će biti ponuđen na aukciji 21. novembra u engleskom gradu Devizesu, u grofoviji Viltšir.
Reč je o jedinom poznatom primerku polise koja je pokrivala trup broda tokom probnih plovidbi, zbog čega predstavlja izuzetno redak istorijski dokument.
Njegova vrednost danas nije samo u iznosu nekadašnjeg osiguranja, već i u činjenici da povezuje dve velike priče - tragediju broda koji je trebalo da bude simbol tehnološkog napretka i finansijski slom kompanije koja je gotovo čitav vek nadživela njegovu katastrofu.
(Telegraf Biznis/Biznis&Finansije)
Video: Veče sa nobelovcem u Klubu Privrednik: Kako znanje postaje razvojna snaga ekonomije
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.