Japan odlaže otpad u desetine kategorija, Amerika ima samo plavu kantu: Sme li masna kutija u nju?

Vreme čitanja: oko 3 min.

Ako je nešto napravljeno od vrste plastike koja je skupa za recikliranje (olovka, na primer) - to će biti odbačeno

Foto: Shutterstock

Dok se svet sve brže okreće zelenoj energiji i načinima za smanjenje štetnog CO2 uticaja, istovremeno podstičući razne oblike reciklaže, ne možemo zanemariti činjenicu da i dalje, ipak, ostaje mnogo dilema i pitanja.

To je slučaj čak i u SAD, zemlji koja je među najnaprednijima u ovom domenu.

Ne može se sve reciklirati, za nešto postoje nesporazumi, a takođe i neznanje o materijalima pogodnim za reciklažu. Ovo su neka generalna pravila koja vladaju u Americi.

U većini urbanih, ali i prigradskih područja, Amerikanci su podstaknuti da sve svoje reciklažne proizvode stave u plavu kantu i ostave je napolju za preuzimanje.

To se zove reciklaža jednosmernog toka. Ali, neke zemlje takav način odlaganja otpada smatraju "primitivnim".

Recimo, građani Japana su obučeni da razvrstavaju otpad u nekoliko desetina kategorija. Nasuprot njima, Amerikanci recikliraju/kompostiraju samo oko 32% čvrstog otpada, trudeći se da proces bude što jednostavniji.

Kada se prikupi, sadržaj iz plavih kanti odlazi u postrojenje za reciklažu materijala, gde se stavlja na pokretnu traku i sortira kombinacijom rada ljudi i optičkih skenera.

Materijali koji imaju vrednost — staklo, metal, papir, određena plastika — dalje se prodaju reciklerima. Ostatak se baca. Kada je reč o tome koje stavke imaju vrednost, zavisi od tehnologije objekta i konkretnog tržišta materijala, a to varira.

Ako je nešto napravljeno od vrste plastike koja je skupa za recikliranje (olovka, na primer) - to će biti odbačeno.

Božićna rasveta

Postoje neke stvari koje reciklažni objekti vrlo često primaju i neke koje uvek odbijaju. Božićne lampice su "noćna mora", kaže Brent Bel, potpredsednik giganta za upravljanje otpadom Waste Management. Mimo toga, užad i creva nikada ne bi trebalo da idu u tzv. plavu kantu, kao ni baterije.

Dodatno, nemojte stavljati reciklažne materijale u plastičnu kesu. Niko nema vremena da razvrstava stvari, pre nego ih stavi na pokretnu traku; cela torba može biti samo izbačena, piše Blumberg.

Foto: Shutterstock

Dekodiranje brojeva

Većina plastičnih predmeta koji dospevaju u vaš dom - na sebi ima prepoznatljivi trougao napravljen od strelica, sa utisnutim brojem u sredini. Gotovo svi objekti za reciklažu uzimaju tvrdu plastiku sa oznakama 1 ili 2 (flaše za vodu, posude za deterdžent za pranje veša).

Plastične školjke na preklop, u koje se svakodnevno pakuju salate ili jela za poneti u supermarketima, označene su sa brojem 1, ali su drugačija vrsta plastike od flaša za vodu.

Na nekim mestima se mogu reciklirati, ali se i dalje često odbijaju. Plastiku označenu sa brojem 5, kao što su ambalaže za jogurt i margarin, neki objekti sada prihvataju, ali generalno - ne.

Niko neće vaše otpatke

Stavljanje hrane u plavu kantu je zabranjeno. Takvi kontejneri obično ne moraju da se ispiraju, ali ako u njima ima ostataka hrane kao što su pileće kosti ili sir od pice - kada stignu u objekat, to se može primetiti kasno i može zagušiti sistem. Slično tome, ne ostavljajte sveži sir ili margarin na bilo čemu što bacate.

A kada smo kod hrane, Blumberg piše da, uz usluge kao što je Uber Eats, Amerikanci nikada nisu naručili više. Dobra vest je da se ambalaža u kojima se donosi hrana preko ove aplikacije uglavnom može reciklirati, čak i ako su kutije malo obložene.

Dakle, potrošači mogu bacati Starbaksove čaše za kafu "za poneti", kao i kutije u kojima se pakuje kineska hrana. Kutije za picu su takođe dobar materijal za recikliranje, ali samo ako nisu zamašćene.

Foto: Shutterstock

Ipak, granica kod "dozvoljene" količine masti na kutiji je sada već više umetnost nego nauka, tako da je možda pametnije da takve kutije idu na deponiju.

Smrskano staklo? Nema problema

Staklene tegle i flaše se mogu reciklirati, a reciklaža stakla je toliko evoluirala da objekti sada mogu uzimati i sitne komadiće i sortirati ih po boji. Dakle, ne brinite i ako slučajno razbijete flašu od vina. Ali, manje uobičajene vrste stakla, kao što su sijalice ili polomljeno ogledalo, sadrže zagađivače i moraju se poslati na deponiju.

Kutije iz Amazona vs. ambalaža pošte

Nekada ste morali da odlepite plastičnu traku sa svojih kartonskih kutija, da biste razvrstali otpad, ali sada više ne. Plastični tzv. prozoričiči na kovertama su takođe prihvatljivi. Međutim, koverte za slanje koje su plastične ili imaju pucketavu foliju - obično korišćenu da zaštiti proizvode - ne mogu se reciklirati.

S druge strane, Blumberg piše da se kutije u koje Amazon pakuje svoju robu - mogu reciklirati.

(Telegraf Biznis)